Porast popularnosti coachinga
Branša coachinga doživljava neviđeni procvat, kako na globalnom nivou tako i kod nas. Prema Googleu, interes za pojmom “life coach” porastao je za nevjerovatnih 50% u posljednjih pet godina. Ljudi se sve više okreću coachingu kao načinu za postizanje ličnog i profesionalnog razvoja, u svijetu koji, složit ćete se, postaje sve složeniji i nesigurniji.
Ne treba nas iznenaditi da je coaching postao tražen uzimajući u obzir pritiske modernog života. S jedne strane imamo stalne novonastajuće izazove: česta potreba za prilagođavanjem, preopterećenost informacijama i osjećaj da smo uvijek u utrci s vremenom. S druge strane sve češće se suočavamo s pitanjima svrhe i smisla, te težnjom za vlastitim ispunjenjem.
Međutim, dok su pravi, kvalificirani coachevi stvarno posvećeni tome da pomognu klijentima, tržište je preplavljeno i onima koji se predstavljaju kao coachevi bez odgovarajućeg znanja i iskustva, a o etičkim principima da i ne govorimo. Kako je moguće da u svijetu koji navodno teži izvrsnosti i autentičnosti svaki drugi pojedinac s laptopom i internetskom konekcijom može sebe proglasiti life coachem?
U nedostatku jasne regulacije klijenti često nemaju načina da razlikuju istinske stručnjake od šarlatana. Dok popularnost coachinga raste, važno je da klijenti postanu svjesni važnosti akreditacija i profesionalnog obrazovanja coacheva. Samo tako možemo osigurati da profesija zadrži svoj kredibilitet i stvarno doprinese poboljšanju života pojedinaca.
Gdje nastaju problemi?
Branša coachinga suočava se s ozbiljnim problemom nezaštićenosti naslova “coach”. Ovaj termin nigdje u svijetu nije zakonski reguliran, što omogućava bilo kome da se predstavi kao coach bez ikakve obuke, akreditacije ili značajnog iskustva. Ova situacija otvara vrata nekompetentnim i neetičnim pojedincima koji svojim klijentima mogu nanijeti više štete nego koristi. Tako je tržište preplavljeno pseudocoachevima koji koriste manipulativne tehnike za privlačenje klijenata. Često obećavaju nerealne rezultate, poput brzog finansijskog uspjeha ili trenutne emocionalne stabilnosti. Vršeći pritisak i zloupotrebljavajući situaciju klijenta, prodaju skupe seminare i programe, manipuliraju emocijama klijenata, stvaraju lažni osjećaj hitnosti i koriste pseudopsihološke tehnike koje nisu podržane naučnim dokazima. Daju savjete i govore klijentima kakve odluke da donesu, što jedan coach nipošto ne smije raditi. Naprimjer, klijentima se nudi besplatan uvodni webinar gdje coach obećava da će otkriti tajne zarade od 10.000 eura mjesečno u samo nekoliko sedmica. Nakon webinara, nudi vam se poseban “jednokratni” popust na napredni seminar koji inače košta 15.000 eura, ali sada je dostupan za “samo” 5.000 eura ako se prijavite odmah. Ova tehnika stvara lažni osjećaj hitnosti i ekskluzivnosti, manipulirajući emocionalnim stanjem učesnika koji žele brz i jednostavan uspjeh. Međutim, ovi seminari često ne pružaju konkretne i testirane strategije, već se oslanjaju na motivacijske govore i neprovjerene metode. Klijenti nakon toga ostaju bez novca, te se osjećaju i emocionalno iscrpljeno i razočarano kada ne ostvare obećane rezultate. Zbog toga i ne pričaju u javnosti o tome jer ih je stid, što samoprozvanim coachevima ostavlja prostor za daljnji rad.
Ove neetične prakse mogu imati ozbiljne posljedice za klijente, uključujući emocionalnu destabilizaciju i finansijske gubitke. Klijenti često ne prepoznaju razliku između legitimnog coachinga i manipulativnih taktika pseudocoacheva. To šteti cijeloj branši.
Utjecaj medija
Medijsko izvještavanje o branši coachinga često je negativno, što doprinosi stvaranju nepovjerenja prema cijeloj profesiji. Mediji se obično fokusiraju na ekstremne i negativne primjere samprozvanih coacheva. Ovakvo medijsko izvještavanje, iako potrebno za razotkrivanje prijevara, često ne prikazuje širu sliku i ne diferencira dovoljno između neetičnih pojedinaca i kvalificiranih profesionalaca. Novinarske priče o manipulacijama i lošim praksama stvaraju percepciju da je cijela branša problematična.
Primjeri emisija i članaka u domaćim medijima često prikazuju slučajeve gdje su klijenti prevareni, emocionalno manipulirani ili su im obećani nerealni rezultati, što dodatno potiče sumnjičavost javnosti prema coachingu kao vrlo korisnoj pomažućoj djelatnosti. Iako je važno da se ovakve prakse razotkrivaju, potrebno je pružiti priliku i drugoj strani medalje koja prepoznaje i ističe rad kvalificiranih i etičnih coacheva. Ne bismo trebali obeshrabriti ljude koji bi od coachinga imali stvarne koristi.
Edukacija javnosti o kriterijima za prepoznavanje kvalitetnih coaching programa, kao i promoviranje važnosti akreditacija i profesionalnog obrazovanja, uvelike doprinosi izgradnji povjerenja, naročito kod nas gdje je ova branša u povojima. To je put da coaching industrija izgradi svoj kredibilitet i kod nas.
Važnost akreditacija i profesionalne edukacije
Akreditacije koje izdaju krovne asocijacije poput EMCC-a (European Mentoring and Coaching Council) i ICF-a (International Coaching Federation) imaju važnu ulogu u osiguravanju kvalitete u coachingu. Ove globalne asocijacije postavljaju visoke standarde za obrazovanje, etiku i praksu, čime osiguravaju da coachevi koji posjeduju njihove akreditacije ispunjavaju stroge kriterije kvalitete, što predstavlja pouzdan indikator da oni koji imaju njihovu akreditaciju zaista jesu ozbiljni i kvalificirani stručnjaci. One podržavaju i profesionalni razvoj svojih članova kroz edukacije, superviziju i etičke smjernice.
Akreditacije pružaju potrebnu sigurnost klijentima i osiguravaju visok standard kvalitete unutar branše; zato klijent uvijek treba insistirati na tome da dobije informacije o akreditaciji potencijalnog coacha prije nego što potpiše ugovor. Na stranicama ovih asocijacija postoje, primjerice, baze podataka coacheva koje možete i sami pretraživati, a i da niste član.
Profesionalna edukacija osigurava validne kompetencije coacheva koji prolaze rigorozne i dugotrajne programe, uključujući praktični rad, rad na sebi i superviziju. Oni su sposobni prepoznati granice svojih kompetencija i uputiti klijente na odgovarajuće terapeute kada je to potrebno. Jedan od primjera takvih programa je O.L.I. centar za integrativnu, psihodinamsku psihoterapiju, savetovanje i koučing. O.L.I. je osnovan s ciljem da razvija teoriju i praktičnu primjenu istoimene metode u oblasti psihoterapije, savjetovanja i coachinga, a u međuvremenu ima svoja predstavništva u gotovo cijeloj regiji. Postoji još nekoliko kvalitetnih škola u regiji, a neke od njih akreditirale su i svoje programe kod već spomenutih asocijacija.
Neupitan je značaj coachinga kao jedne od pomažućih profesija. Mnogi ljudi su uspjeli riješiti svoje poslovne i lične izazove zahvaljujući stručnim coachevima koji znaju raditi svoj posao, poštujući etičke principe, te se stalno educirajući i prolazeći superviziju. Ali, važno je da budemo oprezni i da tražimo informacije o stručnosti onih s kojima želimo graditi povjerenje jer je ono u coaching procesu od presudnog značaja.
OZNAKA:
B24001-41
