Gostovao sam u podcastu Mudrost podkast, koji vodi Jelena Stanimirović, moja kolegica iz OLI centra. Razgovor koji smo vodili bio je mnogo više od klasičnog intervjua; Jelena nam je kreirala prostor u kojem smo približili kako čovjek zaista funkcionira, ne samo kroz ponašanje nego kroz unutrašnje procese koji ga pokreću.
Bilo mi je važno naglasiti koliko ljudi danas žive na autopilotu, a vrlo malo iz kontakta sa sobom. Često mislimo da razumijemo sebe jer možemo objasniti svoje postupke, ali to objašnjenje je najčešće racionalizacija ili intelektualizacija, a ne stvarno razumijevanje. U coachingu i psihoterapiji stalno se susrećem s tim. Naime, ljudi dolaze s pričom koju su već mnogo puta ispričali, ali tek kada dođu u kontakt s emocijom iza te priče, započinje stvarni proces promjene.
U razgovoru smo otvorili i temu tijela jer tijelo nikada ne laže. Kada osoba ne može prepoznati ili izraziti emociju, organizam će je pokušati regulirati na drugi način. Napetosti, bolovi, umor, različiti tjelesni simptomi…; to nisu samo fizički fenomeni, nego često način na koji jedinstveni psihosomatski organizam pokušava održati ravnotežu. Problem nastaje kada te signale pokušamo zanemariti ili ih posmatramo isključivo medicinski, bez razumijevanja njihove psihološke pozadine.
Dotakli smo se i toga kako ljudi, zapravo, ne biraju svoj život onoliko koliko misle. U coachingu često radim s ljudima koji žele promjenu, ali istovremeno ponavljaju iste obrasce, u međuljudskim odnosima, poslu, načinu donošenja odluka. Razlog za to nije nedostatak volje, nego činjenica da ti obrasci djeluju na nesvjesnom nivou. Ako ih ne osvijestimo, mi ih ne mijenjamo; mi ih samo ponavljamo u novim okolnostima.
Poseban dio razgovora posvetili razlici između coachinga i psihoterapije. Coaching ne ide nužno u dubinu prošlih iskustava, ali itekako zahtijeva kontakt sa sobom u sadašnjem trenutku. Kvalitetan proces coachinga ne podrazumijeva davanje savjeta, nego postavljanje pitanja koja klijenta dovode do uvida. Upravo taj trenutak uvida je ono što pokreće promjenu. Bez toga svaka promjena ostaje površinska i kratkog daha.
Razgovarali smo i o stresu, koji je danas postao gotovo normalno stanje. Međutim, stres nije samo posljedica vanjskih okolnosti. On je i rezultat načina na koji osoba percipira i obrađuje ono što joj se dešava. Dvoje ljudi može biti u istoj situaciji, a doživjeti je potpuno različito. Upravo tu dolazimo do važnosti rada na sebi, ali ne da bismo eliminirali stres, nego da bismo razvili kapacitet da ga drugačije nosimo.
Jedna od važnih poruka koju smo i Jelena i ja željeli prenijeti jeste važnost lične odgovornosti. Ne u smislu krivice, nego u smislu svjesnosti. Onog trenutka kada osoba počne uviđati vlastite obrasce, reakcije i načine funkcioniranja, otvara se prostor za izbor. A bez tog izbora nema stvarne promjene.
Ono što mi je posebno važno u ovakvim razgovorima jeste da ne ostanemo na teoriji. Sve o čemu govorimo ima svoju vrlo konkretnu primjenu u svakodnevnom životu. Ako nakon ovakvog razgovora osoba zastane i postavi sebi pitanje „Šta se zapravo događa sa mnom?“, ovaj je podcast uspio.
Pozivam vas da pogledate cijeli podcast i izdvojite vrijeme za sadržaj koji vas možda neće samo informirati nego i potaknuti da drugačije pogledate na sebe (Youtube ili Spotify)
