Fiziopsihoterapija je autorski, integrativni terapeutski pristup koji objedinjuje psihoterapijske i fizioterapijske metode u cilju razumijevanja i tretiranja psihosomatskih simptoma i tjelesnih manifestacija emocionalnih konflikata. Fiziopsihoterapijski pristup pretpostavlja da su svi medicinski uzroci simptoma prethodno isključeni te se bavi nemedicinskim tjelesnim senzacijama koje imaju emocionalnu i psihodinamsku podlogu.
Za razliku od tjelesne psihoterapije, koja primarno koristi simbolički rad s tijelom u svrhu psihološke integracije, fiziopsihoterapija uključuje i konkretne fizioterapijske intervencije. Fokus ostaje na psihoterapijskom procesu, dok fizioterapijske tehnike služe za prepoznavanje senzacija u tijelu, ali i kao podrška emocionalnoj obradi i regulaciji, olakšavajući verbalizaciju potisnutih ili disociranih sadržaja.
Zakoni fiziopsihoterapije
- Tijelo je spremište emocionalnih sadržaja. Tjelesne senzacije često su izraz potisnutih emocija, trauma i nesvjesnih konflikata.
- Emocije koje nisu mentalizirane izražavaju se kroz tijelo. U nedostatku emocionalne ekspresije tijelo tu potrebu pokazuje kroz napetost, bol, disfunkciju, kao i kroz disregulaciju i disautonomiju autonomnog živčanog sistema.
- Tjelesni simptomi oblikuju psihičko stanje. Dugotrajni somatski problemi mogu izazvati tjeskobu, depresivnost, osjećaj bespomoćnosti, te druga psihička stanja.
- Terapeutski rad uključuje dvosmjernu povezanost tijela i psihe. Rad s tijelom omogućuje pristup nesvjesnim sadržajima, dok psihoterapijska obrada pomaže u trajnom razrješenju uzroka simptoma.
Kome je fiziopsihoterapija namijenjena?
Fiziopsihoterapijski pristup naročito je koristan za osobe koje pate od tjelesnih simptoma bez jasnog medicinskog uzroka, a kod kojih se sumnja na psihosomatsku, somatoformnu, emocionalnu ili stresom uvjetovanu pozadinu simptoma. Klijenti se često javljaju nakon što su prošli brojne dijagnostičke pretrage koje nisu dale konačan odgovor ili su im liječnici rekli da je „sve uredu“, iako simptomi i dalje postoje.
Najčešće tegobe koje upućuju na psihosomatski uzrok, a kod kojih fiziopsihoterapija može biti posebno korisna, uključuju:
1. Glavobolje i bolovi u području glave i vrata
- Hronične tenzijske glavobolje
- Glavobolje bez neurološkog uzroka
- Bolovi u čeljusti, vilici i temporomandibularnom zglobu (TMZ)
- Napetost u potiljku i zatiljku
- Cervikogena glavobolja (često uzrokovana mišićnim spazmima u vratnom dijelu)
2. Gastrointestinalni simptomi
- Sindrom iritabilnog crijeva (IBS): grčevi, nadutost, promjene stolice bez organskog uzroka
- Funkcionalna dispepsija: osjećaj težine, mučnina, podrigivanje
- Napetost i bol u trbuhu povezani s emocionalno potisnutim stresom
- Žgaravica i refluks, naročito u stresnim periodima
- Stresom inducirane hernije, naročito abdominalne (npr. hijatalna hernija) koje ostaju simptomatske i nakon operacije
3. Muskuloskeletni bolni sindromi
- Hronični bolovi u mišićima, prije svega u ramenima, vratu, leđima i ekstremitetima
- Miofascijalni bolni sindrom, uključujući čvorišta napetosti u fascijama i mišićima
- Fibromijalgija, s dominacijom boli, umora i osjetljivosti na dodir (nakon medicinske evaluacije)
- Ponavljajuća bol u ramenom obruču i torakalnoj kralježnici, koja ne reagira (dugoročno) na standardne medicinske tretmane
4. Bolovi u leđima i zdjelici
- Lumbosakralna bol, koja se vraća bez jasnog biomehaničkog uzroka
- Hronična bol kralježnice povezana s emocionalnim stresom i preopterećenjem
- Sakroilijakalna disfunkcija, često nespecifična
- Poremećaji zdjeličnog dna (napetost, bol, osjećaj nelagode ili težine)
5. Seksualne i karlične tegobe
- Dispareunija
- Vulvodinija, prostatodinija
- Funkcionalne erektilne disfunkcije
- Poremećaji libida povezani s emocionalno potisnutim ili neobrađenim stresom
6. Torakalni i respiratorni simptomi
- Stezanje u prsima bez srčanog uzroka
- Otežano disanje (psihogena dispneja), često u kontekstu anksioznosti
- Smetnje ritma disanja koje se ne mogu objasniti plućnim ili kardiološkim nalazima
- Hiperventilacija u stanju panike
7. Opća tjelesna i psihovegetativna disfunkcija
- Hronična napetost u tijelu bez vidljive vanjske prijetnje
- Neobjašnjiva iscrpljenost i osjećaj teškog tijela
- Promjene držanja tijela i krutost, često povezane s emocionalnim zadržavanjem
- Nesanica i poremećaji spavanja povezani s tjelesnom napetošću
- Poremećaji apetita i tjelesne percepcije, uključujući psihogenu anoreksiju ili prejedanje
8. Kožni i autonomni simptomi
- Psihosomatski ekcemi, svrbež i crvenilo kože
- Pretjerano znojenje, drhtanje, osjećaj žarenja
- Cikličke reakcije poput crvenila lica (flush) koje nemaju hormonalni ili dermatološki uzrok
Specifičnost pristupa
Fiziopsihoterapija se ne fokusira isključivo na simptom već istražuje dublje emocionalne, relacijske i nesvjesne uzroke koji stoje u pozadini njegovog nastanka i održavanja. Radom na tijelu klijent ima priliku:
- razviti tjelesnu svjesnost
- povezati senzacije s emocijama i uspomenama
- osloboditi potisnute afekte
- uspostaviti osjećaj sigurnosti u vlastitom tijelu
- naučiti regulirati napetost, bol i emocionalni stres
U mnogim slučajevima osobe dolaze na terapiju nakon što su iscrpile klasične medicinske metode, osjećajući se izgubljeno ili neshvaćeno. Fiziopsihoterapija tada nudi novi okvir za razumijevanje simptoma, i to ne kao neprijatelja kojeg treba eliminirati, već kao poruku tijela koja traži da bude shvaćena, oslobođena i transformirana.
Fiziopsihoterapijski rad
- Manuaelnu masažu ciljano usmjerenu na mjesta tjelesne napetosti
- Tehnike poput cuppinga (vakum masaže) za otpuštanje fascijalne tenzije
- Elektrostimulaciju u svrhu aktivacije ili relaksacije određenih mišićnih grupa
- Rad na miofascijalnim tačkama boli (čvorištima mišićne napetosti)
- Palpacijsku dijagnostiku u funkciji prepoznavanja tjelesnih zona afektivne napetosti
- Regulaciju disanja i rad na obrascima disanja
- Somatsku introspekciju (verbalno povezivanje osjeta u tijelu s emocionalnim sadržajima)
- Psihoterapijski razgovor tokom fizioterapijskog rada, tokom kojeg se aktivno istražuju asocijacije, emocije i misli koje se povezuju s dijelovima tijela gdje se javljaju simptomi ili napetost
Razgovor kroz tijelo
Specifičnost fiziopsihoterapije jeste vođenje psihoterapijskog razgovora tokom fizioterapijske intervencije. Terapeut, osluškujući klijentove verbalne i neverbalne reakcije, koristi tjelesne senzacije kao ulaz u emocionalni sadržaj. Klijent, naprimjer, prilikom rada na donjem dijelu leđa, može osjetiti tugu povezanu s teretom koji nosi, ili prilikom rada na trbuhu može postati svjestan straha i nesigurnosti koje inače potiskuje.
Fiziopsihoterapijski pristup olakšava pristup nesvjesnim sadržajima kroz tjelesni doživljaj, te omogućuje emocionalnu obradu tamo gdje klasična verbalna psihoterapija može naići na otpor, racionalizaciju ili disocijaciju.
Dugoročni efekti i trajanje tretmana
Fiziopsihoterapija ne teži samo simptomatskom olakšanju već rješavanju dubinskih uzroka koji dovode do psihosomatike. Budući da se radi o nesvjesnim i podsvjesnim psihodinamikama, nije moguće unaprijed odrediti trajanje tretmana. Kod nekih klijenata dovoljne su kratke intervencije (nekoliko susreta), dok drugi mogu trebati dugotrajniji terapijski proces koji traje mjesecima ili godinama.
Terapijski cilj nije samo uklanjanje simptoma već postizanje trajnije emocionalne integracije, povratka osjećaja kontrole nad tijelom i većeg stepena tjelesne i emocionalne svjesnosti.
Stručni profil terapeuta
Fiziopsihoterapiju može provoditi isključivo stručnjak koji:
- ima licencirano obrazovanje iz psihoterapije, s fokusom na psihodinamski rad,
- ima obrazovanje iz fizioterapije, ili adekvatne licence i edukacije iz anatomije,
- posjeduje sposobnost prepoznavanja psihosomatskih obrazaca, razlikovanja između psiholoških i somatskih uzroka simptoma,
- u stanju je postaviti granice djelovanja, te po potrebi uputiti klijenta liječniku ili drugom stručnjaku.
Ukratko
Fiziopsihoterapija predstavlja inovativnu dimenziju u radu s klijentima koji imaju funkcionalne tjelesne simptome, omogućujući integraciju psihe i tijela na način koji je istovremeno stručno utemeljen, emocionalno siguran i somatski učinkovit. Ovaj pristup odgovara potrebama savremenog čovjeka koji sve češće osjeća posljedice emocionalnog preopterećenja kroz tijelo.
