Svako jutro, dok pijemo kafu ili čaj i listamo vijesti pune stresa, ptice oko nas započinju svoj dan na sasvim drugačiji način. Bez obzira na to kakva ih opasnost čeka ili koliko im je teško pronaći hranu, one cvrkuću, lete, grade gnijezda i jednostavno žive svoj život. Zamislimo vrapca koji jednog jutra osjeti da mu se ne da letjeti. Osjeća se umorno, bez motivacije i jednostavno želi ostati na grani. Šta bi se dogodilo? Vrlo brzo bi postao lak plijen za grabežljivce ili bi ostao bez hrane. Drugim riječima, ne bi preživio.
Za razliku od ljudi, ptice ne mogu sebi priuštiti da ostanu zarobljene u emocijama. Njihove reakcije su kratkotrajne i prilagodljive. Strah ih natjera da polete i sakriju se, opuštenost im omogućava da se odmore, ali ne ostaju zarobljene, naprimjer, u brigama o budućnosti. Njihov mozak ne analizira prošle greške, ne preispituje odluke i ne brine o sutrašnjoj vremenskoj prognozi. Jednostavno djeluju u skladu s trenutnom situacijom.
S druge strane, ljudski mozak ima sposobnost razmišljanja o prošlosti i budućnosti. Omogućava nam da učimo iz grešaka, planiramo i predviđamo opasnosti. Ali, paradoksalno, upravo ta sposobnost čini nas ranjivijima na hronični stres, anksioznost i depresiju.
Dok ptica nakon stresnog trenutka jednostavno živi život dalje, ljudi su skloni vrtjeti iste misli po glavi. Možemo satima analizirati razgovor sa šefom, brinuti se o nečemu što se još nije dogodilo ili se vraćati na nešto što bismo voljeli promijeniti. Naš mozak ne pravi razliku između stvarne i zamišljene opasnosti, a tijelo reagira jednako snažno na stresnu misao kao i na stvarnu prijetnju.
Šta možemo naučiti od ptica?
Kada ptica osjeti strah, ona ima svoju reakciju, a zatim nastavlja kao i dosad. Mi, s druge strane, često ostajemo zarobljeni u emocijama mnogo duže nego što je potrebno. Briga o budućnosti, primjerice, ima smisla samo ako vodi ka nekoj akciji. Ptica ne razmišlja „šta ako sutra padne kiša“. Ona se prilagođava trenutku u kojem se nalazi i rješava probleme tek kad nastanu.
Prisutnost u sadašnjem trenutku je važna za našu emocionalnu stabilnost. Životinje su stalno povezane sa „sada“, dok mi često gubimo dodir sa stvarnošću zbog previše analiziranja i brige o stvarima koje možda nikada neće ni nastupiti.
Kako možemo primijeniti ovaj način razmišljanja u svakodnevnom životu?
Prepoznajemo trenutak kada se vrtimo u beskonačnim mislima. Postavimo sebi pitanje: Donosi li ovo razmišljanje neko rješenje ili me samo drži u stresu?
Vježbajmo „isključivanje alarma“ nakon stresne situacije. Nakon što preživimo težak razgovor ili neugodan sastanak, obradimo taj događaj i svjesno se preusmjerimo na nešto drugo.
Učimo slušati svoje tijelo. Tijelo nam često govori kad smo pod hroničnim stresom: napeti mišići, nesanica, probavne tegobe itd.
Nismo ptice, i ne možemo isključiti svoj analitički um, ali možemo naučiti manje se zadržavati u stresnim mislima i više se prilagođavati trenutku. Naš mozak je fantastičan, ali samo ako ga koristimo svjesno, umjesto da on koristi nas.
