Dolaziš li kući nakon napornog dana i izgubiš živce zbog sitnice?
Možda si viknuo/la jer nešto nije bilo na svom mjestu, ili si bio/la hladan/na prema partneru, djeci, ljubimcu… a onda si se kasnije pitao/la: “Zašto sam to napravio/la? Nisam to stvarno mislio/la.”
Ako ti se ovo događa, nisi sam/a. I nije s tobom ništa pogrešno.
Ali, znaš li šta je zanimljivo? Tvoj bijes možda nije ni tvoj; barem ne tvoj “kućni”. Možda ga vučeš još s posla.
Bijes se ne briše na izlazu iz ureda. On putuje s tobom.
Na poslu često gutamo. Ne možemo reći šefu da nas je ponizio. Ne možemo kolegici reći da je bila bezobrazna.
Ne možemo reći: “Ovo nije fer.” I šta onda radimo? Pohranjujemo. U čeljustima. U ramenima. U grudima. U stomaku.
Zvuči poznato?
Tijelo sve pamti. A onda, kad zakoračiš u prostor gdje bi trebao/la biti opušten/a, tvoje tijelo kaže: “Sad!” I tu, u tvojoj dnevnoj sobi, na onima koje voliš, istrese se ono što nisi mogao/la izbaciti na poslu.
Šta se događa u tijelu kad potiskuješ bijes?
Kad se emocije potiskuju, a naročito bijes, aktivira se čitav neurofiziološki sistem. Tvoje tijelo luči hormone poput kortizola i adrenalina, ubrzava rad srca, napinje mišiće i usmjerava krv u ekstremitete, tj. priprema te za borbu.
Ali kad borbe nema, a impuls ne izađe van, taj naboj ostaje u tvom tijelu. Zadržana emocionalna energija može preći u ono što zovemo somatizacija: tjelesni simptomi bez jasnog medicinskog uzroka, poput migrena, bolova u vratu i ramenima, želučanih tegoba ili nesanice.
To nije slabost. To je adaptacija. Tijelo pokušava obraditi emocije za koje tvoj um misli da nemaš dozvolu.
Zašto bijes izbacujemo kod kuće?
Zato što je dom „sigurno“ mjesto. To je jedini prostor gdje, često nesvjesno, dozvolimo sebi da se opustimo. Emocija koja pripada jednoj situaciji, iskače u drugoj. I to najčešće tamo gdje ne postoji prijetnja: prema djeci, partneru, psu, posudi koja ti je ispala iz ruke. I to nije rijetkost. U mnogim istraživanjima o psihosomatskim simptomima i porodičnim konfliktima jasno se vidi obrazac: Što je više potiskivanja emocija na poslu, to više tenzije i impulzivnih reakcija kod kuće.
Vježba: kako prekinuti automatski prijenos bijesa?
Prije nego što uđeš kući (ili ugasiš laptop, ako radiš od kuće), zaustavi se na trenutak.
Zatvori oči i pitaj se:
- Šta sada osjećam? (Nemoj tražiti prave riječi; samo uhvati osjećaj.)
- Gdje to osjećam u tijelu? (Napetost u vratu? Stezanje u grudima? Čudan stomak?)
- Kome zapravo pripada moj bijes? (Iskreno, je li do onih kod kuće?)
Zatim napravi fizički reset:
- Protreseš ruke.
- Udahneš duboko kroz nos, izdahneš glasno na usta.
- Možda čak i kažeš sebi naglas: “Okej, puštam ovo za večeras.”
Tijelo kao saveznik
Na body-mind coachingu često radimo s onim što se ne može još izgovoriti. Tijelo zna i pokazuje ono što um ne priznaje. Ako ne znaš zašto si ljut/a, dovoljno je da osjetiš kako ti stoji tijelo: Jesi li stisnut/a? Imaš li osjećaj da zadržavaš dah?
Tijelo razvija načine preživljavanja koji su automatski, brzi i najčešće nevidljivi. Tek kad ih postaneš svjestan/na, možeš ih promijeniti.
Ako osjećaš da si često napet/a ili umoran/na, možda je tvoje tijelo u načinu preživljavanja. Vrijeme je da ga saslušaš.
Možeš naučiti drugačije. Bez krivnje. Bez srama.
Bijes nije problem. Problem je što te niko nije učio da ga obradiš da ne eksplodiraš ili da ga ne zakopaš duboko.
Možeš naučiti disati s bijesom. Možeš ga osjetiti i prepoznati na vrijeme. Možeš ga usmjeriti: kroz pokret, riječi, kontakt, zapisivanje. Možeš mu se čak i zahvaliti jer ti pokazuje kad nešto nije u redu.
Ali važno je jedno: da ne štetiš sebi i onima koje voliš.
Zato te pitam:
Šta ti tijelo danas govori?
I gdje se nalazi tvoj bijes: sad, dok ovo čitaš?
Ako želiš, piši mi. Možemo zajedno istražiti kako da tvoj bijes postane snaga, a ne saboter.
OZNAKA: B25008-59
